INTERVIEW SA DR POPOM I RADULETOM | MUZIKA.HR

Atheist Rap: “Sviramo štogod želimo i radimo hibride punka”

 

Na 13. rođendanu Močvare 14. travnja nastupit će kultni punk bend Atheist Rap iz Novog Sada.

 

Bend koji već dvadeset i kusur godina svojim hitovima “Wartburg limuzina”, “Tetoviranje” i “Blu Trabant” zabavlja publiku opet dolazi u Močvaru gdje su i održali svoj prvi hrvatski nastup 2000. godije.

 

U povodu njihova dolaska popričao sam s gitaristom, vokalom i kompozitorom gotovo svih pjesama Atheist Rapa, ali i jednim od tekstopisaca Raduletom, a uz njega na pitanja je još odgovarao i vokalist i također još jedan od tekstopisaca, publici već dobro znani i poznati Dr. Pop.

 

dr pop i radule atheist rap

 

2012. vam je krenula radno i iza sebe već imate oko deset koncerata. Kakvo je raspoloženje u bendu?

Dr. Pop: Raspoloženje je standardno dobro, svakim toplim danom čak i bolje. Sve smo orniji, zdraviji, pametniji, ljepši i mlađi.

Radule: Raspoloženje je pravo proljetno, medvjedi izlaze iz svojih zimovnika i počinje sezona žurki.

 

U 2011. odsvirali ste skoro pedesetak koncerata. Poznat ste i tražen bend na prostorima država bivše Jugoslavije. Je li naporno držati takav tempo što se tiče koncerata?

Dr. Pop: Nije kada si utreniran poput nas. Možda je teže našim porodicama dok smo mi na putu nego nama samima.

Radule: Naporno bi bilo da nismo banda kakva jesmo i da nemamo ekipe kakve imamo gdje god da krenemo. Nekada se dogodi da se preforsiramo, ali još uvijek nekako uspijevamo da ne pregorimo.

 

Održavate li probe u istom broju kao prije, u vašim počecima, ili sve pripreme odradite na tonskoj prije koncerta?

Radule: Naravno da imamo probe, mada ne pretjerujemo, jednu-dvije tjedno, na njima više sviramo neke novije pjesme, jer ove starije većinom se vrte po popisima za svirke. Ponekad se prisjetimo nekih koje nam duže vrijeme promaknu, a ponekad se samo nađemo i više se zajebavamo nego što sviramo ili pričamo o muzici.

Dr. Pop: Probamo skoro dvaput tjedno, nekad iz opravdanih razloga (recimo danas) preskočimo, no to je više i sigurno mnogo kvalitetnije nego što smo probali ranijih godina. Tonska proba je za, samo ime kaže, probu tona sviju nas, i tko ostavi nešto za popraviti na tonskoj, bolje da nije ni dolazio prirediti koncert, drugim riječima nespreman, odrpan, da ne kažem u stanju alkoholiziranosti ili ne daj bože drogiran.

 

Iza sebe imate pet studijskih albuma, jedan best of i jedan live DVD. Kako gledate na svoju karijeru nakon svega toga?

Dr. Pop: Dobra karijera, gotovo bez autogolova, sa solidnim brojem eurogolova…

Radule: Nekad pomislim da je moglo više toga da se napravi, ali tko zna bi li to bilo to, možda bismo se idejno rasplinuli i počeli ponavljati ili nešto treće. Možda je u tome caka što sviramo i dalje, što nam je na koncertnim popisima oko devedeset i kusur posto od svih pjesama koje smo napravili. Sve u svemu, čini mi se da nijednu pjesmu nismo napravili na silu i to je jako bitno u cijeloj priči. Neke od pjesama imale su višegodišnji period inkubacije, čak i pet, šest godina, ali nisu time ništa bitnije izgubile.

 

U punk krugovima već ste poprimili status kultnog benda. Laska li vam to?

Radule: Naravno, mada nas to više-manje prati od samog nastanka. Pretpostavljam da je razlog tome što smo banda koja je prošla sito i rešeto i ostala i dalje na svom putu.

Dr. Pop: To je bilo počelo 1989., cijenim da, eto, održavamo status i dan-danas.

 

Unazad dvije godine već ste dva puta nastupili u Zagrebu, 2010. u Močvari, a 2011. u KSET-u. Osim toga svirali ste po klubovima i festivalima diljem Hrvatske. Uspijevate li privući neke nove klince u Hrvatskoj, a ne samo stare znance benda?

Radule: Zanimljivo je to da nam je prosjek godina ekipe na koncertima prilično stabilan, što znači da se stalno javljaju novi omladinci koji popunjavaju mjesta posustalih veterana. Inače ima puno nama poznatih ljudi koje redovno viđamo na koncertima, tako da postoji i neka crta prisnosti na klupskim nastupima. A što se tiče samih svirki po Hrvatskoj, od prvog nastupa 2000. do danas osjećamo se kao domaći bend, što je i normalno, jer u cijeloj ex-Yu mi to i jesmo – dijelimo isti i kulturni i nekulturni i ekonomski i svaki drugi prostor i iste nas stvari jednako vesele ili nerviraju. Govorim, naravno i na žalost, o promilu ljudi koji su svjesni svega toga, ali i to je nešto.

Dr. Pop: Publika odlična, klubovi odlični, znaš gdje i na što ideš, putevi odlični, milina jedna. Novih klinaca stalno ima, tako da se prosjek godina volšebno drži na ‘dvajstinekoj’.

 

Koji vam prostor za svirku u Zagrebu najviše odgovara?

Radule: Mislim da si ih već spomenuo, Močvara i KSET, tu nam je okruženje najprirodnije. Meni su osobno idealni klubovi koji primaju 300-500 ljudi.

Dr. Pop: Meni se najviše svidio Jarun, volim kada se može nesputano šetati po prirodi, od klubova svakako Močvara, KSET, zašto ne i Pauk.

 

atheist rap radule dr pop

 

Ratno stanje u devedesetima dovelo je do toga da se vaš prvi snimljeni materijal, EP koji se zvao “Kompakt disk”, bespovratno izgubio u vašem diskografskom nizu. Jesu li pjesme s tog albuma završile na vašem debi albumu “Maori i crni Gonzales” iz 1993.?

Radule: Moram se prvo sjetiti koje su to… (smijeh). Nisu, mada su sve četiri bonus na jednom izdanju “Maora”. “Grill 13″ i “Novosadski vašar” doživjeli su obradu na albumu “J.E.B.A.NJ.E.”, a “Stomak-eliminator” obradili smo iste godine kada smo ga snimili i tu obrađenu verziju smo snimili i izdali nekih dvadeset godina kasnije. “Gusti sok” ostao je takav kakav je i jedna je od rijetkih pjesama koje nismo svirali unazad petnaestak godina.

 

S obzirom da je 1993. još vladao ratni kaos, kakvi su bili uvjeti za stvaranje debi albuma?

Radule: Mi smo većinu pjesama s “Maora” napravili prije nego što je počelo to ratno sranje, u vrijeme kada nam se činilo da su stvari u SFRJ krenule na bolje, i mislim da bi se stvari nastavile odvijati u pozitivnom smjeru da nekome sa strane nije odgovaralo da se napravi to što jest i da na ovim prostorima isplivaju svakojaka govna, koja se i dan-danas jako dobro održavaju na površini, iako su nakon ratova isplivala još neka slične specifične težine. Štoviše, za vrijeme dok smo snimali “Maore” mi smo već imali pjesme koje su snimljene za “J.E.B.A.NJ.E.” dvije godine kasnije, ali nismo ih stavili na album iz razloga što su kasete koje smo imali za umnožavanje albuma trajale oko 45 minuta.

 

Na tom albumu nalazi se vaša legendarna pjesma “Wartburg limuzina”, ali i “Blu Trabant”. Odakle ideja za pisanje o ta dva automobila koji su dan-danas ikone prostora bivše Jugoslavije?

Dr. Pop: Spomenuta dva automobila sa, za današnje uvjete, skromnim agregatima od 600 i 1000 ccm, konjiće da i ne spominjem, u jednom dobrom dijelu Europe, ne samo kod nas, ostavili su toliko traga da ne bi bilo fer ne spomenuti ih, spomenuti ih ovlaš, ili, ne daj bože, u ružnom svjetlu. Respekt!

Radule: S jedne strane to su komedije od auta, a s druge – što ti više treba od auta nego da te preveze od točke A do točke B. Štoviše, svraćanjem do točke C i konzumiranjem supstanci nije se toliko riskiralo kao sada, jer se rijetko kada mogla razviti brzina koja bi bila pogubna po vozača i okolinu, a sam zvuk motora bio je takav da nije bilo potrebe za upozoravajuće trubljenje i slično, kao ni opasnosti da vozač zaspi od umora. Osim toga, ritam i melodija rada motora, potpuno različit kod obje legende od auta, mamili su osmijeh i tjerali, uz meko ogibljenje, na pjesmu i ples. Pa kako ne napraviti pjesme o takvim autima?

 

“Wartburg limuzina” pjesma je koju vole svi, čak i oni koji vas toliko ne slušaju. Mislite li da je ta pjesma bila ključan faktor za pridobivanje publike?

Radule: Mislim da jest, da je to pjesma koja je skrenula mnogima pažnju na nas i potakla ih da poslušaju i ostalo što smo imali kazati.

Dr. Pop: Sigurno, a po njoj nas čak i prometni policajci (prepo)znaju.

 

Na albumu “Ja eventualno bih ako njega eliminišete” nalazi se zanimljiv cover na kojem je ruka sa šest prstiju. Koje je značenje te ruke i covera?

Radule: Crveno-crni otisak vječnog bunta protiv nepravde, laži i nasilja. Šesteročlana ekipa koju ni smrt ne može razdvojiti. Optimizam – ima nas više nego što se na prvi pogled može vidjeti.

Dr. Pop: Slažem se sa svim što je Radule rekao o ruci i značenju iste. Da ne kvarim…

 

Što se tiče pjesme “Dr. Pop”, ona je također vaš klasik. Koliko je autentična tekstualna autobiografska crtica u njoj o Dr. Popu?

Radule: Pećinko je napisao tu pjesmu i autobiografska crtica u njoj priča je o samom Atheist Rapu, koja je provučena kroz biografsku crticu o Dr. Popu, kojom je otkriveno dosta toga o njemu samom, ali ne sve.

 

Neobično je da jedan punk bend izbacuje ‘best of’ album. Vi ste to napravili s albumom “Predsednici predsedništva predsednika”. Kako je došlo do toga?

Dr. Pop: To je tad bila prilika da ljudi lakše, da ne kažem jedino, dođu do kvalitetnog zapisa legendarnih pjesama.

Radule: To se jednim dijelom činilo kao mlaćenje prazne slame na inicijativu nekih ljudi iz tadašnje organizacijske strukture benda, a s druge strane postojala je realna potreba da se neke pjesme pojave na kvalitetnijem zapisu, budući da nam diskografska sudbina nije baš bila vesela – prvi EP ostao je neodštampan u Jugotonu kada je počeo rat, prvi izdavač ‘pukao’ je zbog piraterije, drugi je bio totalni prevarant, treći državna kuća koja, kad je vidjela kakvog trojanca ima, nije htjela raditi CD-e i davila nas je neispunjavanjem ugovorenih obaveza… Zato je izbor pjesama kakav jest i dužina albuma maksimalna.

 

Kome je upućena kritika s pjesme “Zapadna Evropa” koja se očituje u stihu “Ja sam za vas zapadna Evropa”?

Dr. Pop: Svima koji igraju prljavo, grubo i na krajnje nesportski način. Prepoznati su i prepoznali su se mnogi.

Radule: Upućena je ljudima koji su zadovoljni životom u brlogu, onima koji se mire s postojećim, ma kako loše bilo. “Zapadna Evropa” simbol je standarda po pitanju ljudskih sloboda, životnog standarda i sličnog, na žalost samo simbol toga, iako je za naše uvjete to utopijski ideal, koji smo, htjeli to neki priznati ili ne, posjedovali u svojoj kući u izvjesnom povijesnom periodu. Dobro smo bili upoznati s time što nam ta Europa može donijeti, ali je prijatan osjećaj iritirati time praznoglavce i zaluđenike.

 

U Hrvatskoj se vaš album “Osveta crnog Gonzalesa” mogao kupiti u CD shopovima. Njegov izdavač bio je Aquarius Records. Kako ste postigli suradnju s Aquariusom i zašto je tek taj album bio prvi službeno dostupan album za kupnju u Hrvatskoj?

Dr. Pop: Suradnja našeg tadašnjeg izdavača Multimedia Records i Aquariusa bila je takva da su oba bili ‘kćeri’ Universal Records, a zašto se mi tih kćeri nismo sjetili ranije, to je već pitanje za znanstvenike.

Radule: Suradnju je i prije našeg albuma ostvario naš tadašnji izdavač Multimedia Records. Mi smo zapravo imali ideju da taj album objavi Zvuk Močvare ili Humanita Nova, ali nam je, nakon preslušavanja demo snimaka, prijatelj Vedran Meniga dobronamjerno savjetovao da je ipak bolje da nađemo nekog ‘jačeg’, upravo zbog pokrivanja tržišta. Jebiga, već tada je malokoja nezavisna kuća mogla pokriti troškove izdanja, jer su uvelike krenule mp3-ce i ljudi su prestajali kupovati CD-e. Sada ih rijetko tko kupuje, ja osobno mahom neke klasike, ako mogu ponekad na vinilu ili CD-e bendova koje sami bendovi prodaju na koncertima, ako me bend svojim nastupom na to potakne.

 

U tekstovima ste dosta raznoliki, kako dolazite do nekih tema i inspiracije za pisanje?

Radule: Cijeli svijet, a posebno ovo podneblje, život sam, obiluju vječito inspirativnim temama poput ljubavi, zajebancije, gluposti, samodestrukcije, dobra i zla, teme se sve vrijeme vrzmaju okolo i dođu kad dođu, ne treba ti poseban detektor za to.

Dr. Pop: Samim činom buđenja otvara ti se dosta toga, ovdje nikad neće doći do totalnog sklada, samim tim i do nedostatka inspiracije.

 

Osim zafrkantskih tekstova imate i dosta ozbiljnijih tekstova koji dotiču politiku i društvo. Kreativni dvojac tekstova ste ti Radule i Dr. Pop. Radule kakve tekstove pišeš ti, a kakve Dr. Pop?

Radule: Pop je više okrenut parabolama i hiperbolama, a ja direktima, no ponekad je obrnuto. Ima nekih pjesama za koje ne možeš provaliti je li ih pisao on, ja ili obojica ili Radojica i Milojica.

Dr. Pop: Iz danih odgovora, čitatelji će već lako odrediti tko je koji napisao, ali se mogu i zbuniti kod ovih mješovitih; ni sami nekad ne znamo tko je što, kad i zašto smislio.

 

Koji su vaši glazbeni uzori i kakve su glazbene preferencije benda?

Dr. Pop: Kao autor skromnog, isključivo tekstualnog dijela Atheist Rapa, nisam pozvan da odgovorim na ovo, ipak reći ću da moji, nekad poremećeni, muzički uzori ostave mali trag u našem zajedničkom radu i djelu, bilo u nekim minijaturama, ili u sitnijim finesama.

Radule: Uh, mi smo kao bend nastali iz zajebancije jednog vrlo šarenog podzemnog društva i slušali smo sve i svašta, tako da su utjecaji razni i ne bi se mogli pobrojati. O tome kakva smo ekipa bili podsjeća me, pored mnoštva drugih sjećanja, DIY fest Dani novosadske punk scene u Smederevu neke ’89./’90., kada su nastupila četiri benda sa tri-šest članova, potpuno različitih pravaca, a ukupno mislim da je bilo nas deset ili 11, rijetko tko nije bio u barem dva benda. To se, čini mi se, i danas odražava na nas.

 

Ima li po vama dovoljno potencijalnih mladih punk bendova na ovim prostorima koji bi učvrstili punk scenu?

Radule: Ima ih, uvijek ih je bilo i bit će, u manjem ili većem broju, nema veze, bitno je da postoje. Mislim da su naši bendovi prilično kreativni, možda zbog nepretencioznosti i opuštenosti, ali i zbog iskrenog nemirenja s postojećim stanjem. U stvari tako je s punkom i podzemljem u cijelom svijetu, ne postoje tu granice i podjele na ‘nas’ i ‘njih’, svi smo u istom kazanu.

Dr. Pop: Naravno da ima, treba im dati priliku, mada je to s učvršćivanjem scene za mene već filozofija.

 

Neki punk bendovi s vremenom su postali rockeri. Jeste li ikada razmišljali o odmaku od punka?

Radule: Vjerojatno zato što nikada nismo naučili svirati dovoljno dobro da to postanemo. To nam je omogućilo da sviramo štogod želimo i da radimo hibride punka: fun punk, boogie punk, surf-ska punk, psycho-soul punk, rap-hardcore-funk-folk-alter-metal-disco-pop-od-pjesme-do-pjesme-ili-sve-u-jednoj-punk-rock… eto, ima i rocka. Nikada nismo imali ni najavu razmišljanja o nekom odmaku, ne znam ni zašto bismo, kad možemo raditi što hoćemo i kada smo u tome prepoznatljivi.

Dr. Pop: Postoji način na koji razmišljaš, i ako nisi mali, ni lako povodljiv, ne vidim kako možeš nešto mnogo skrenuti. Možda kroz neku igru, ne više od toga.

 

Vaš zadnji album “Priče matorih pokvarenjaka” izašao je 2009. Može li se od vas uskoro očekivati novi materijal?

Radule: Vrlo moguće, samo da nas ne preduhitri kraj svijeta. Od “Matorih pokvarenjaka” napravili smo nekoliko obrada i singlova i još nekoliko novih i radimo i dalje, a kada ih se nakupi dovoljan broj vjerojatno ćemo ih objediniti u nekom obliku. Trenutno smo pokrenuli medijsku kampanju koja prati kandidaturu našeg favorita na predsjedničkim izborima 2012. pod nazivom “Mene za Budžu – samo tako!”, više informacija može se naći na www.atheistrap.net, YouTube.com/atheistrap021 i na službenoj Atheist Rap Facebook stranici.

Dr. Pop: Navikli smo publiku da izbacujemo nove albume svake tri-četiri godine, jednom usred više sile to duplirasmo, mislim da ćemo ih ove, treće, godine postepeno uvoditi u to što će na kraju imati.

 

 

Jeste li do svirki dolazili lakše prije ili sada?

Radule: Hm, prosječno imamo oko 30 svirki godišnje, nije da se nismo nasvirali, za naše uvjete pretjerano. Imali smo početkom milenijuma samoinicirani period smanjenog broja nastupa, koji smo kasnije nadoknadili, naročito u posljednjih šest godina, otkad je menadžerski dio posla preuzeo naš prijatelj Zlatko iz zapadne Europe. Mislim da se organizacija svega znatno poboljšala i da je to osnovna razlika, a dolazi li se lakše do svirki treba pitati njega. Ja osobno ne razmišljam puno o tim stvarima – gdje, kada, koliko, zašto, kako, kuda, i to je jako rasterećujuće i dobro kada imaš takvog prijatelja i uopće kada imaš takvu ekipu kakva smo mi. Ne želim nas idealizirati da smo poput Teletubbiesa, ali bar se trudimo.

Dr. Pop: Ovo je prije pitanje za menadžment benda, mislim da je podrška službenih medija prije bila mnogo bolja, samim tim i mogućnost sviranja, tko će znati zašto onda danas sviramo više, valjda se više trudimo, il’ je menadžer bolji.

 

Nakon svih tih godina sviranja možete li živjeti od svoje svirke bez ikakvih poslova sa strane?

Radule: Teško, ali izvedivo. Pitanje je samo je li to život ili preživljavanje. Ali kada se otisneš u takvu avanturu, teško da se možeš vratiti ‘normalnom životu.

Dr. Pop: Pod uvjetom da si sam, skroman i stambeno osiguran, možeš kulturno i solidno živjeti.

 

Vaš idući koncert gdje će vas publika iz Hrvatske moći vidjeti je u Močvari u povodu njenog 13. rođendana. Što sve publika može očekivati od koncerta?

Radule: U neku ruku bih parafrazirao debelog kolegu iz NoFX-a – mi na našim koncertima obično pružamo 50-60% potencijala benda, tako da i ako pružimo samo 30-40%, ljudima će izgledati kao da smo pružili bar 70%, što je opet prilično zadovoljavajuće. Ovom prilikom, uzimajući u obzir jubilej ulaska u tinejdžersko doba jednog od omiljenih nam domaćih klubova, trudit ćemo se pružiti bar još 13%. Znači…

Dr. Pop: Sve ono što su u Močvari vidjeli za sve ove godine, još od postavljanja rekorda posjete, 2000. godine, uz nekoliko novih numera koje dosad nisu imali prilike gledati, (tko zna, možda i jesu jer se sve snima). Bit će to, siguran sam, prelijepa proslava i jedan nadasve fin koncert grupe Atheist Rap iz Novog Sada.

 

Razgovarao: Matej Devčić

text originalno objavljen na stranici: http://www.muzika.hr/clanak/36203/interview/atheist-rap-sviramo-stogod-zelimo-i-radimo-hibride-punka.aspx

Leave a Reply