Month: February 2026

Što bi Atheisti rekli “nedeljno popodne, oko pola pet, budim se lagano ukočen“. Posljedica prvog pravog punk giga u ovoj godini. Subota, Vintage Industrial Bar. Već standardno masa poznatih lica. I večer koja obećava!

Nešto prije pola deset kreće svirka, a prvi izlaze 5 MINUTA SLAVE. Ovaj bend iz Novog Sada postoji već 10tak godina, ali moram priznati prvi put ih slušam live. Brzi, energični, uvježbani… svojim društveno angažiranim tekstovima i nepretencioznim pank rifovima imaju ono nešto iskonsko, himnično, zarazno!!! Iako VIB nije bio još pun u to vrijeme, šačica fanova pjevala je iz sveg glasa. Mene su osvojili klasičnim punk rock manirom i energijom.

Pred kraj njihovog giga Vintage se već dobro popunio i oko 22 sata kreće ONE STEP AWAY – OSA. Ono što je kod ovih momaka specifično je to da nema “polako”. Od početka do kraja ta energija je nemjerljiva! Dvije močne gitare, bas koji dominira cijelo vrijeme, Zokijev specifičan vokal, bubanj, tekstovi koji imaju smisla… meni jedan od najdražih bendova s naših prostora. “Sada je (naj)bolje”, “Malo Moje”, “Nitko i Ništa”, “Kutak Ljubavi”, “Stavi Nas Tamo Ispod”, samo je dio set liste. Zoki je bio više nego raspoložen, a braća Rašidagić već standardno odlični i uhodani na gitarama ( Tomo je bio samo na posudbi te večeri). Nadam se da ćemo ih više gledat u ovoj godini. Negdje oko “Nitko i ništa” postalo mi je žao što sam došla autom! Jebiga! U tom trenu je postalo užareno i moj karakter je bio na kušnji…popit još jedno pivo ili ne…? Ispada – karakter mi nije jača strana…

I nakon kraće pauze evo i njih! ATHEIST RAP, dobro nam znani i voljeni Novosađani, zadnje smo ih gledali na 35 godina benda u Boogaloo-u prije malo više od godinu dana. Institucija punka! Specifični, uvijek raspoloženi, bez cenzure – dva sata svirke u prepunom VIBu prošlo je prebrzo! Koliko su voljeni kod nas govori činjenica da se na momente nisu čuli koliko je glasno ekipa pjevala! Od početka do kraja giga, mi smo bili šesti član benda. Onaj najglasniji! A oni, dali su nam sve – “Štrikanje”, “Ne Bi Bilo Fer”, Felicita”, “Wartburg Limuzina”, “Pritilend”, “Zapadna Evropa”, “Momci Se Vraćaju u Grad”, “Dr. Pop”… dva sata po našem ali i njihovom guštu! 

Ako je suditi po početku koncertne godine, bit će ovo dobra godina!

Hvala Dostavi Zvuka što je prekinula hibernaciju i ovo sivilo razbila sjajnim punk gigom!

Vidimo se na idućem – nadam se uskoro!

Vest preuzeta sa: https://punkette-webzine.blogspot.com/2026/02/atheist-raposa5-minuta-slave-report-vib.html?fbclid=IwY2xjawP2_TVleHRuA2FlbQIxMQBzcnRjBmFwcF9pZAwzNTA2ODU1MzE3MjgAAR4oo4V3_VSEYHGiq5FDmCuESCRobUybpy4IsAj03Y3kBj70s1uzsQ5sRO9Peg_aem_3Isc0YW3vozn7Due48Qx0A&m=1

Atheist Rap u Vintage Industrialu (foto: Nina Vrdoljak)

Nakon svega što se u Hrvatskoj događa posljednjih mjeseci, novi susret s legendarnim novosadskim pankerima došao mi je poput terapije, kratkotrajnog bijega u neku oazu normalnosti kakvih nam svakodnevno sve više ponestaje. Da u takvim razmišljanjima nisam usamljen, potvrdio je i nastup koji su u subotu održali u nakrcanom Vintage Industrial Baru.

U jednoj sam fazi, naime, stekao dojam da popularnost Atheist Rapa u našem gradu malo opada pa se tako sjećam dva koncerta održana negdje sredinom prošlog desetljeća u KSET-u i Malom pogonu Tvornice, prostorima čiji kapaciteti ne bi trebali biti dostatni za bend takvog značaja i renomea. Moje se slutnje, srećom, nisu pokazale točnima, što je postalo očito već na proslavi tridesetog rođendana grupe u fino ispunjenom Boogaloou, a s obzirom na solidan broj mladih koji se sinoć našao u klubu u Savskoj, čini se da ni u budućnosti neće imati razloga za brigu.

Prije Dr. Popa, Raduleta i ekipe na pozornicu su se popeli njihovi sugrađani 5 minuta slave, no kako sam ih bio prisiljen propustiti, večer je za mene započela nastupom koprivničkih One Step Away, skraćeno OSA. Riječ je o kvartetu čije ime po raznim najavama i plakatima viđam već dvadeset i kusur godina, ali su me njihova tri albuma najvećim dijelom uspjela miomići.

One Step Away (foto: Nina Vrdoljak)

Tu ću grešku morati čim prije ispraviti i bolje se upoznati s diskografijom benda koji vrlo smisleno i uvjerljivo spaja utjecaje melodične kalifornijske škole s nasljeđem domaćih punk veličina kao što su Hladno pivo, KUD Idijoti, Goblini pa i sami Atheisti. Navedeno povremeno proširuju ponekim izletom u ska ili klasičnije rock rifove, ali i efektnim prijelazima i promjenama tempa kojima nepogrešivo upravlja Marko Kuhar, u zadnje vrijeme najpoznatiji kao bubnjar Šize.

Atheiste nisam gledao od spomenutog obljetničkog giga u Boogaloou, a da je od tada prošlo stvarno dosta vremena dokazuju i promjene u postavi. Umjesto dugovječnog bubnjara Aleksandra Milanova Acketa u Zagrebu nam se po prvi puta predstavio Nebojša Ćato, dok drugu gitaru svira Raduletov sin Branko Radusinović. I Pope je donedavno također bio izvan stroja zbog zdravstvenih problema, no ništa od navedenog nije ostavilo traga na samoj svirci.

Atheist Rap u Vintage Industrialu (foto: Nina Vrdoljak)

Koncerti Atheist Rapa spadaju u kategoriju onih koji nikad ne razočaraju, ponajprije zato što možete biti sigurni da ćete čuti barem 10-15 pjesama koje među njihovom sljedbom već odavno imaju status evergreena. Pritom je važno napomenuti da su do istog statusa dobacile i stvari, uvjetno rečeno, novijeg datuma, primjerice uvodna “Momci se vraćaju u grad“ i “Drugo pakovanje“ s “Überlaufa“ ili singl “Superstar“ objavljen 2024. godine.

Stihovi zadnjespomenute skladbe poput ovog koji sam posudio za naslov i “zreli smo i svesni svoje generacije / prešli smo tačku povratka – nemamo više izbora“ predstavljaju pogled unatrag i svojevrsnu mini biografiju benda, ali prilično precizno opisuju i dobar dio publike u Vintageu, točnije nas koji ih pratimo od samih početaka.

Tijekom dva sata svirke podsjetili su nas da je realnost bivših jugoslavenskih republika nerijetko luđa i bizarnija od bilo koje njihove zajebancije, dobili stotine pratećih vokala u ranim ubodima “Wartburg limuzina“, “Štrikanje“, “Dr. Pop“ i “ORA“ te izveli dvije obrade, “Minijaturu“ najvećih im uzora KUD Idijota i “Krokodili dolaze“ Električnog orgazma koju su u svibnju prošle godine snimili brojni muzičari iz čitave regije u cilju borbe protiv agresivnog reklamiranja kockanja. Radule, nešto manje i basist Leki, mikrofone su iskoristili kako bi ponovno upozorili da borba za normalan život i kod njih i kod nas vjerojatno još dugo neće prestati, što nikako ne znači da trebamo odustati.

Slušajući pjesme poput “Novosadski vašar“, “Pritilend“ ili “Spitzerboys“, iznova sam primijetio poveznicu sa Zabranjenim pušenjem, u smislu da su i Atheisti čitavu nekadašnju Jugu, ili barem one naklonjene punku, upoznali s felinijevski opičenim lokalnim likovima i običajima. Usprkos tome, ostale su, djelomično i zbog zajebancije s repanjem koje je svakako jedan od zaštitnih im znakova, originalne i drugačije od bilo čega na sceni. A to je nešto čime se može pohvaliti jako malo bendova.

Vest preuzeta sa: https://ravnododna.com/atheist-rap-u-vintage-industrial-baru-zivi-brzo-umri-mlad-odavno-nije-opcija/